“Svi za jednu, a jedna za svet”
Mala Maja je ne samo administrator, već i webmaster prezentacije, pošto je sajt škole napravila potpuno sama. Sajt Majine škole možete videti na www.oskosta.org, a tamo možete saznati ponešto i o autorki.
“Imala sam sreću da upoznam nadarenu, tada decu, učenike Matematičke gimnazije, kojima je računar bio neophodna alatka u obrazovanju. Surfovala sam zajedno sa sestrom po netu, videla mnoge prezentacije, slušala o njihovim umeću i poznavanju programskih jezika i zaželela da i ja imam nešto svoje na mreži”, priča Maja o svojim počecima.U akciji Telekoma Srbije za izbor najboljeg školskog web sajta je
učestvovalo blizu sto osnovnih i srednjih škola iz svih krajeva Srbije. Mladi IT stručnjaci su se nadmetali za jedno od prva tri mesta i vredne nagrade koje ta mesta sa sobom nose.
Stručni žiri je sajtove ocenjivao na način dobro poznat đacima – iz svakog od „predmeta“ (dizajn, pristupačnost, ažurnost, sadržajnost i interaktivnost) davana je ocena od 1 do 5. Za razliku od škole u kojoj ocenu iz jednog predmeta daje samo jedan nastavnik, čak devet članova žirija je davalo svoje ocene, a konačna ocena iz datog „predmeta“ dobijena je računanjem proseka.
Akcija izbora za najbolji školski web sajt završena je u velikom stilu - svečanom dodelom priznanja kojoj su prisustvovali predstavnici škola i organizatori. Najviše simpatija tokom celog takmičenja je pobrala Marija Gajević, učenica sedmog razreda osnovne škole „Kosta Đukić“ iz Mladenovca. Sajt đaka ove škole osvojio je treće mesto u oštroj konkurenciji.
Mala Maja je ne samo administrator, već i webmaster prezentacije, pošto je sajt škole napravila potpuno sama. Sajt Majine škole možete videti na www.oskosta.org, a tamo možete saznati ponešto i o autorki; između ostalog, podatak da i danas radi sa Duronom na 750 MHz sa 128 MB RAM-a.
Taj podatak je, doduše, možda već ažuriran - rukovodstvo škole se odreklo nagrade u korist onoga ko ju je i zaradio, pa Maja danas sa zadovoljstvom koristi Sempron 2800 sa 512 MB memorije i 19“ TFT monitor.
“Imala sam sreću da upoznam nadarenu, tada decu, drugare moje sestre učenike Matematičke gimnazije iz Beograda, kojima je računar kao i mojoj sestri bio neophodna alatka u obrazovanju. Mnoge stvari neophodne za školu su nalazili na internetu. Surfovala sam zajedno sa sestrom po netu, videla mnoge prezentacije, slušala o njihovim umeću i poznavanju programskih jezika i zaželela da i ja imam nešto svoje na mreži”, priča Maja o svojim počecima.
Ona je kao i mnogi drugi, na početku koristila free hosting, a prvu stranicu je posvetila sebi. Kasnije je uradila dva sajta o školi i deci.
Maja priznaje da njene vršnjake najviše privlače kompjuterske igrice, kao i lutanje na internetu.
“Ima dece koja su zainteresovana za pomoć, a postoje i ona koja misle da je najveća glupost pisati o školi. Mislim da je sve to još novo i da nisam bila od malena uz računar na kojem nije bilo igrica nego samo korisni programi, možda bih i ja bila zaljubljenik igrica”, kaže ona.
Sajt www.oskosta.org uređuju deca i to je ono na šta je Maja posebno ponosna. Oko izgleda sajta ima potpunu slobodu, ali kad misli da je nešto važno o tome obavesti direktora škole Milana Aćimovića. Ono što je posebno zanimljivo i na šta je Maja takođe ponosna je to da je njen sajt proglašen prvim dečijim sajtom u Srbiji.
Što se planova tiče, Maja napominje da to umnogome zavisi od odraslih.
“Registraciju nam uplaćuje donator i uplaćena je za ovu godinu. Ostajemo pri mišljenju da školu ponajviše treba da predstavljaju deca tj. učenici i da poenta obrazovanja i jeste u tome. To je samo naše viđenje i ne morate da se složite sa njim,” kaže ona.
Jedan od naših (mladenovačkih) vodećih stručnjaka na polju IT tehnologija Zoran Đorđević, koji trenutno živi i radi u Belgiji, kaže da je Marijin uspeh za njega bio neočekivan.
“Ona je nesumnjivo zaslužila priznanje i sve nagrade, ali poznavajući vrednosti kojima se društvo još uvek rukovodi, bio sam gotovo siguran da će njen trud rad i zalaganje proći nezapaženo i biti još jedan mladi talenat propao zbog društvenog nepriznavanja. Potvrdu ovoga vidim u činjenici da su za njen rad znali mnogi još pre nego što je osvojila ovo priznanje, ali nisu učinili ništa da bi joj olakšali rad, kaže Đorđević.
On smatra da je okolina morala učiniti mnogo više.
“A nije tu trebalo mnogo. Od toliko internet provajdera u gradu jedan je mogao da pokloni Maji najjeftiniju varijantu stalnog internet pristupa (Maja je svakog meseca trošila celokupno svoj skromni džeparac na internet sate), siguran sam da u opštini postoje fondovi iz kojih bi se “skrpilo” 200-250 EUR za neki bolji računar za Maju, škola je mogla Maju da stimuliše, ne materijalno, ali makar priznanjem što bi njoj možda i više značilo…
No šta je tu je. Time što je do ovoga došla apsolutno sama (ne računajući finansijsku pomoć roditelja, sestre i par prijatelja koji su joj pomogli više stručnim savetima) je Majin uspeh još značajniji, njoj još draži, a nama još više na sramotu.
I naravno, šlag na torti Majinog uspeha jeste nepobitna činjenica da je ona sve to uradila sa svega 13 godina i ostavila u senci mnoge starije i profesionalnije webdizajnere,” smatra Đorđević.
Prošlogodišnji debakl naših osnovaca na međunarodnom testiranju znanja (kada su bili pretposlednji u konkurenciji preko sto zemalja u testiranju znanja) je definitivno razbilo mit o obrazovanju kao superiornom u odnosu na druge, pogotovo zapadne zemlje.
Evidentno je da obrazovni sistem još uvek vuče nasleđa prošlosti i decu uči šablonski pri čemu se svoj deci pristupa podjednako, iako ona nisu ista po interesovanjima, sposobnostima i mogućnostima.
“Nefleksibilan kakav je sada, naš obrazovni sistem nije spreman da deci ponudi “nešto više” van redovnog obrazovnog programa. Rad u sekcijama za nadarenu decu svakako nije dovoljan. Iskreno se nadam da će primena Bolonjske konvencije o obrazovanju doneti te neophodne promene i u našem školstvu. Pre svega u načinu razmišljanja i pristupu procesu obrazovanja, a to će morati da donese i rezultate, smatra Zoran Đorđević.
U međuvremenu, Maji i ostalima preporučuje da sami nađu dodatne izvore znanja. Internet na prvom mestu, zatim internet i kao treće… internet naravno.
Srbija nažalost zaostaje za Evropom pa i regionom u smislu informatike. Na Vladi je da shvati da je informatički razvijeno društvo jedan od (naj)boljih načina da se pridružimo Evropi.
“Imala sam sreću da upoznam nadarenu, tada decu, učenike Matematičke gimnazije, kojima je računar bio neophodna alatka u obrazovanju. Surfovala sam zajedno sa sestrom po netu, videla mnoge prezentacije, slušala o njihovim umeću i poznavanju programskih jezika i zaželela da i ja imam nešto svoje na mreži”, priča Maja o svojim počecima.U akciji Telekoma Srbije za izbor najboljeg školskog web sajta je
Stručni žiri je sajtove ocenjivao na način dobro poznat đacima – iz svakog od „predmeta“ (dizajn, pristupačnost, ažurnost, sadržajnost i interaktivnost) davana je ocena od 1 do 5. Za razliku od škole u kojoj ocenu iz jednog predmeta daje samo jedan nastavnik, čak devet članova žirija je davalo svoje ocene, a konačna ocena iz datog „predmeta“ dobijena je računanjem proseka.
Akcija izbora za najbolji školski web sajt završena je u velikom stilu - svečanom dodelom priznanja kojoj su prisustvovali predstavnici škola i organizatori. Najviše simpatija tokom celog takmičenja je pobrala Marija Gajević, učenica sedmog razreda osnovne škole „Kosta Đukić“ iz Mladenovca. Sajt đaka ove škole osvojio je treće mesto u oštroj konkurenciji.
Mala Maja je ne samo administrator, već i webmaster prezentacije, pošto je sajt škole napravila potpuno sama. Sajt Majine škole možete videti na www.oskosta.org, a tamo možete saznati ponešto i o autorki; između ostalog, podatak da i danas radi sa Duronom na 750 MHz sa 128 MB RAM-a.
Taj podatak je, doduše, možda već ažuriran - rukovodstvo škole se odreklo nagrade u korist onoga ko ju je i zaradio, pa Maja danas sa zadovoljstvom koristi Sempron 2800 sa 512 MB memorije i 19“ TFT monitor.
“Imala sam sreću da upoznam nadarenu, tada decu, drugare moje sestre učenike Matematičke gimnazije iz Beograda, kojima je računar kao i mojoj sestri bio neophodna alatka u obrazovanju. Mnoge stvari neophodne za školu su nalazili na internetu. Surfovala sam zajedno sa sestrom po netu, videla mnoge prezentacije, slušala o njihovim umeću i poznavanju programskih jezika i zaželela da i ja imam nešto svoje na mreži”, priča Maja o svojim počecima.
Ona je kao i mnogi drugi, na početku koristila free hosting, a prvu stranicu je posvetila sebi. Kasnije je uradila dva sajta o školi i deci.
Maja priznaje da njene vršnjake najviše privlače kompjuterske igrice, kao i lutanje na internetu.
“Ima dece koja su zainteresovana za pomoć, a postoje i ona koja misle da je najveća glupost pisati o školi. Mislim da je sve to još novo i da nisam bila od malena uz računar na kojem nije bilo igrica nego samo korisni programi, možda bih i ja bila zaljubljenik igrica”, kaže ona.
Sajt www.oskosta.org uređuju deca i to je ono na šta je Maja posebno ponosna. Oko izgleda sajta ima potpunu slobodu, ali kad misli da je nešto važno o tome obavesti direktora škole Milana Aćimovića. Ono što je posebno zanimljivo i na šta je Maja takođe ponosna je to da je njen sajt proglašen prvim dečijim sajtom u Srbiji.
Što se planova tiče, Maja napominje da to umnogome zavisi od odraslih.
“Registraciju nam uplaćuje donator i uplaćena je za ovu godinu. Ostajemo pri mišljenju da školu ponajviše treba da predstavljaju deca tj. učenici i da poenta obrazovanja i jeste u tome. To je samo naše viđenje i ne morate da se složite sa njim,” kaže ona.
Jedan od naših (mladenovačkih) vodećih stručnjaka na polju IT tehnologija Zoran Đorđević, koji trenutno živi i radi u Belgiji, kaže da je Marijin uspeh za njega bio neočekivan.
“Ona je nesumnjivo zaslužila priznanje i sve nagrade, ali poznavajući vrednosti kojima se društvo još uvek rukovodi, bio sam gotovo siguran da će njen trud rad i zalaganje proći nezapaženo i biti još jedan mladi talenat propao zbog društvenog nepriznavanja. Potvrdu ovoga vidim u činjenici da su za njen rad znali mnogi još pre nego što je osvojila ovo priznanje, ali nisu učinili ništa da bi joj olakšali rad, kaže Đorđević.
On smatra da je okolina morala učiniti mnogo više.
“A nije tu trebalo mnogo. Od toliko internet provajdera u gradu jedan je mogao da pokloni Maji najjeftiniju varijantu stalnog internet pristupa (Maja je svakog meseca trošila celokupno svoj skromni džeparac na internet sate), siguran sam da u opštini postoje fondovi iz kojih bi se “skrpilo” 200-250 EUR za neki bolji računar za Maju, škola je mogla Maju da stimuliše, ne materijalno, ali makar priznanjem što bi njoj možda i više značilo…
No šta je tu je. Time što je do ovoga došla apsolutno sama (ne računajući finansijsku pomoć roditelja, sestre i par prijatelja koji su joj pomogli više stručnim savetima) je Majin uspeh još značajniji, njoj još draži, a nama još više na sramotu.
I naravno, šlag na torti Majinog uspeha jeste nepobitna činjenica da je ona sve to uradila sa svega 13 godina i ostavila u senci mnoge starije i profesionalnije webdizajnere,” smatra Đorđević.
Prošlogodišnji debakl naših osnovaca na međunarodnom testiranju znanja (kada su bili pretposlednji u konkurenciji preko sto zemalja u testiranju znanja) je definitivno razbilo mit o obrazovanju kao superiornom u odnosu na druge, pogotovo zapadne zemlje.
Evidentno je da obrazovni sistem još uvek vuče nasleđa prošlosti i decu uči šablonski pri čemu se svoj deci pristupa podjednako, iako ona nisu ista po interesovanjima, sposobnostima i mogućnostima.
“Nefleksibilan kakav je sada, naš obrazovni sistem nije spreman da deci ponudi “nešto više” van redovnog obrazovnog programa. Rad u sekcijama za nadarenu decu svakako nije dovoljan. Iskreno se nadam da će primena Bolonjske konvencije o obrazovanju doneti te neophodne promene i u našem školstvu. Pre svega u načinu razmišljanja i pristupu procesu obrazovanja, a to će morati da donese i rezultate, smatra Zoran Đorđević.
U međuvremenu, Maji i ostalima preporučuje da sami nađu dodatne izvore znanja. Internet na prvom mestu, zatim internet i kao treće… internet naravno.
Srbija nažalost zaostaje za Evropom pa i regionom u smislu informatike. Na Vladi je da shvati da je informatički razvijeno društvo jedan od (naj)boljih načina da se pridružimo Evropi.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi